Nadziranje celijakije

Tip 1 dijabetes je stanje u kojem su nepovratno autoimunim procesom uništene stanice gušterače koje proizvode inzulin. Tako gušterača više ne može proizvoditi dostatne količne inzulina. Bez inzulina stanice tijela ne mogu apsorbirati glukozu (šećer) koja im je potrebna za proizvodnju energije. Stoga nedostatak inzulina vodi k visokim vrijednostima glukoze u krvi i poremećenom stvaranju energije. Posljedično, injekcije inzulina je potrebno davati svakog dana.

To je kronični metabolički poremećaj kojeg obilježava dugotrajno povišena razina šećera u krvi. Stanice tijela postanu neosjetljive na inzulin koji je odgovoran za apsorpciju glukoze u stanicu. Ako se ne liječi, može dovesti do ozbiljinih kratkotrajnih i dugotrajnih komplikacija budući da visoke razine šećera u krvi oštećuju krvne žile u nekim organima što vodi značajnim zdravstvenim problemima. Liječenje obuhvaća promjenu životnih navika, mršavljenje, tjelesnu aktivnost i uzimanje lijekova. U težim slučajevima može biti potrebna primjena injekcija inzulina. 

Primarna imunodeficjencija koju karakteriziraju niske razine imunoglobulina A (IgA) u krvi i tjelesnim tekućinama, ali uredne vrijednosti ostalih imunoglobulina. Imunoglobulin je sinonim za protutijelo.

To je čest poremećaj probavnog sustava koji obuhvaća nenormalne kontrakcije crijeva (motilitet) i snižen prag osjeta u crijevima (visceralna hipersenzitivnost), a obilježen je bolovima/nelagodom u trbuhu, plinovima, napuhavanjem, sluzavim stolicama i nepravilnim pražnjenjem crijeva sa zatvorom ili proljevom, odnosno njihovom naizmjeničnom pojavom.

To je zaštitni sloj koji oblaže unutrašnjost crijeva i drugih organa kao što su nos, usta i oči. Osim što štiti te organe, sluz koju sluznica proizvodi pomaže prolasku hrane kroz crijeva te apsorpciju hranjivih tvari u tankom crijevu.

Nemogućnost srca da učinkovito izbacuje krv prema organima i tkivima.